Hvala Allahu, salavat i selam na Njegovog miljenika Muhammeda alejhisalatu ve selam.
Eesselamu alejkum, braćo na tragu.
Često smo mi koji se bavimo tehničkim stvarima etiketirani kao polupismeni. I istina, lakše je meni izaći na kraj sa ovim stinim opcijama što su poredane oko ovog teksta što sad pišem negoli se uhvatiti u koštac sa ovim velikim bijelim prostorom koji zahtjeva vrlo kompleksnu kombinacija slova i brojeva.
Draža je meni i kahva od SMS ili Viber poruke. Nekako konkretnija, bukvalno toplija i još toplija u prenesenom smislu. Umijemo mi preći i po hiljadu kilometara da bi popili kahvu i sreli se sa osobom od koje možemo nešto naučiti i onako bez kočnice se družiti.
I na jednoj toj kahvi u neka doba noći pomalo iščašenog ponašanja za zajednicu u kojoj se nalazimo, iznesem svoja pitanja o tome kako se odnositi prema ljudima, kako biti kreativan a u isto vrijeme i lijepo se odnositi prema braći i raji. Kako ne upasti u zamku poslušnika i izgubiti individualnost? Kako kontorlisati svoje potrebe, a ne dopustiti jednoumlje?
Cilj je ponašati se što sličnije kao naš prvak i uzor Muhammed ajelhiselatu ve selam koji je bio najboljeg ponašanja. I onako na prvu počnem traziti literaturu. Okrenem se izvoru na kojem tražim letaraturu za tehničko znanje, upišem u pretragu nekoliko riječi u vezi sa međuljudskim odnosima i stvarno pojavi se značajan broj naslova. Izaberem nekoliko i počnem čitati. Uh, pa ovi gađaju u srž problema, konkretni, iskreni. Međutim u jednoj knjizi nailazim na stav da treba željeti dobro drugim ljudima, čak im željeti bolje nego sebi ali iskreno. Kaže dalje da će sa takvim stavom sreća sigurno reflektovavati na nas i da ćemo biti sretni. Super, pomislih, to je to. U slijedećoj rečenici autor kaže da nije siguran zašto je to tako, ali da mu vjerujemo i da će to tako sigurno biti.
Tu sam se duboko zamislio. Gdje je Allah, naš stvoritelj?
Komentar od našeg dragog hafiza na ovo razmišljanje na onoj našoj kahvi je bio. Nema. Izbacili su sve što ima veze sa vjerom, odatle i potiče njegova zbunjenost. Hafize pa gdje je literatura koja nas uči tome a gdje nije izbačen Allah dž. š. i naš miljenik Muhammed a.s., upitah. Većina te literature nije prevedena na naš jezik nego je samo dostupna onima koji poznaju arapski jezik.
Nešto se sigurno treba učiniti povodom ovoga, jer ovo sigurno nije bezazlen problem. Samoodgoj je suština islama.
Ovdje je uz Allahovu pomoć javila se ideja da mi onako počnemo sa prijevodima na naš jezik onih najznačajnih dijela. Razgovarao sam sa još nekoliko prijatelja i onako zajednički smo odlučili da krenemo sa širenjem ideje, udružimo se i počnemo proširivati našu biblioteku.